Zidine

	Godina 784... Jedne veoma vrele noi, jedan rudar odlui da kopa ispod Zida Sina, kako bi iveo u unutranjem prstenu. "ivot unutar Zida Sina bi bio veoma lep." Ta misao mu iznenada pade na pamet pre nekoliko dana, dok je kopao svojom lopatom, duboko u rudinku uglja. Na neki nain, to se moglo nazvati boanskom inspiracijom. I tako, narednih nekoliko dana, lutao je du zida, na kraju se skrasivi na mestu gde je gusta uma pritiskala zid. Tu ga niko ne bi naao, a lie iznad glave bi titilo njega i njegovu misiju od znatieljnih pogleda straara odozgo. Sledee veeri, poeo je. Koristei vernu mu lopatu, krenuo je da kopa. Posao je tekao glatko, i ne zadugo, rupa je bila duboka koliko je i on bio visok. Kada vie nije mogao da izbacuje zemlju izvan nje, sabijao ju je u vree, penjui se uz merdevine da je izbaci. U potpunosti posveen onome to je zapoeo, samo se nekoliko puta kratko odmarao kako bi pio vode i rasteretio svoje miice. Poto je dvadeset godina svog ivota kopao bez prestanka, rudar je znao da je u tome strunjak. I tokom tog vremena, nauio je da kopa dublje, bre i efikasnije od bilo koga. Tuneli koji bi zbunili bilo kog drugog rudara, nisu bili nita za njegovu lopatu. Ali tog dana bee drugaije. Kopao je satima, ali se inilo kao da se nije ni makao. Dok je kopao, grebao je obe strane glavne jame svojom lopatom, ali nije vredelo. inilo se da temelji zida idu dole u nedogled, duboko u zemlju, blokirajui njegov put. Ipak, ostade istrajan. Bilo koja misao o lagodnom ivotu unutar Zida Sina je odavno bila iezla. Jednostavno je eleo da savlada zid. "Voljan sam da se opkladim u sve godine provedene u kopanju da u pobediti ovaj zid," rekao bi sebi, briui znoj sa ela. Rupa je bila vie od etiri ili pet visina rudara kada je udario u tvrd kamen. Upitao se, "Stene?" Ali se ispostavilo da to bee isti materijal kao i temelj zida. Rudar iz sve snage udari lopatom na stenu. Lopata se raspade, a stena osta netaknuta. Rudar uzdahnu, a uzdah mu bee dublji no bilo koja rupa koju je iskopao u proteklih dvadeset godina.
	Mrtei se, njegov prijatelj se pitao, "Zid?" "udno je, zar ne?" ree rudar prinosei pie usnama. "Ko bi se nadao da zid ide toliko u dubinu?" Sedeli su jedan naspram drugoga za stolom u oku krme u ofucanom delu grada. Uglavnom, rudar bi tu svraao sa svojim prijateljem posle posla. Tog dana, dan pre nego to je pokuao da potkopa zid, svratili su tu kao i obino, poto je radno vreme okonano. I tada, rudar ispria priu svom drugu, ubeen da on nee odati tajnu. "Moda nismo ograeni zidovima samo iznad, nego i ispod zemlje," kaza rudar. "Reci mi neto... ta su ustvari ti zidovi?" Prijatelj ga prekide tako to se nakalja, osmotrivi krmu. Gazde behu zauzete pijanenjem, nabacivanjem krmarici ili meusobnim prepucavanjem. Niko ih nije posmatrao. Ali ipak, rudar je odluio da vie ni rei o tome ne izusti. Da ga je neko uo, Vojna Policija bi se stvorila u trenutku. "Je li uopte bitno?" upitao ga je drugar. "Samo nastavi da ivi ovde, kao to si i dosad. Siromaan si, ali ima posla svaki dan, i novca da popije. Nije li to dovoljno?" "Da," rudar odgovori. "Jeste, tako je. Vratiu se kopanju. Na kraju krajeva, to je oveku dosta." Meutim, rudar se sutradan ne pojavi na poslu. Ni sledeeg dana... Niti dan posle toga. Njegov prijatelj je nekoliko puta iao njegovoj kui, ali ga ni tamo ne bee. Rudar ne imae nikakve rodbine, niti bliskih prijatelja pa nije bilo nikoga ko bi o njemu neto mogao znati. Ne znajui ta da radi, njegov drug najzad ode u Garnizon, i ispria im celu priu. Idueg dana, Vojna Policija i Garnizon organizovae ogromnu potragu. Bee malo prevelika za jednog sirotog rudara, pa i da je kriminalac koji hoe da proe ispod zidina. Njegov drugar nije mogao da razume zato su ga toliko traili. Ali od rudara ne bee ni traga, kao ni od njegove jame. I jednoga dana i drugar nestade, i niko ga vie ne vide.

Preveo Ryukenden